always behind your back....

opet na pocetku, a zapravo na kraju...mozda ipak na pocetku...
ako sami ne znamo gdje smo, tko ce znat umjesto nas???

trudim se, uistinu se trudim znati sve sto je u mojoj moci da znam, iako mi ne uspjeva uvijek, ja se uistinu trudim...
trude li se bas toliko i ljudi oko mene, ljudi kojima nije bitno jesu li iskoristili svu svoju moc i znaju li sve sto je u njihovoj moci...?

simpaticno je to, doista je simpaticno, kad vidim ono sto vide i ljudi oko mene, a oni zaista e vide mnogo...svi smo mi, ljudi, zatupljeni onime sto nam pokazuju....nothing you can see that isn't shown....rekli bi nekad neki, doduse sad ih vise nema...govori li to nesto o onome sto bi mi zapravo trebali vidjeti ili to govori samo o duhu vremena u kojem se nalazimo...mozda je i vise od toga, ali ja to jednostavno ne mogu vidjeti....

trudit cu se vise, uistinu hocu, zelim zanti sve sto je u mojoj moci da znam, i trudit cu se da mi to uvijek uspjeva, dobro, mozda ne bas uvijek, ali onda kad je to stvarno potrebo i neizbjezno turidt cu se jos i vise...trudit cu se za sve one oko mene sto se ne trude, ili se ne zele trudit, ili nisu svjesni koliki utjecaj imaju pa se niti ne trude potrudit...

trudit cu se i uspjet cu u svojim namjerama!

zavrsilo je....nema vise....
zanimljivo je kako ti neke stvari niakd ne fale sve dok ih ne izgubis.....a najzanimljivije je da ti neke stvari ne fale uopce...
sada znam sto znaci izgubiti dio sebe, sto znaci nikad vise ne biti cijel....
ali ni sada nisam nepotpuna....imam ono nesto sto me ispunjava i cini sretnom i pouzdanom i ono u sto se ja mogu pouzdat...
sada znam da i nakon sto nestane dio tebe, drugi dio te dopuni i da nisi nikad sam i prepusten svojim osjetilima, sposobnostima, odlukama i razmisljanjima....uvijek postoje dvije strane koje cine jednu cjelinu....dvije strane koje su zajedno jace od bilo koje druge....dvije strane kojima nista ne moze stati na put i koje nista ne moze sprijeciti da ostvare svoje namjere i uvjere nas da se subdina poigrava s nama i odreduje kojim cemo putem ici...
istina je da i mi mozemo utjecati na ono sto se dogada, ali pravo je pitanje u kolikoj mjeri smo mi to sposobni uciniti...
sada znam da sam sposobnija od vecine...ne zato sto imam prirodne predispozicije ili tome slicno...vec zato sto imam drugu polovicu koja me postavalja iznad svih...na razinu o kojoj neki sanjaju....na razinu nedostiznu onima koji se ne mogu prepustiti trenutku...na razinu koja nece biti dostupna svima dok god ne nauce da mi nismo marionete sudbine i ljudi kojima dopustamo da odlucuju umjesto nas i koje postavljamo iznad sebe....na razinu koju poznaju samo najsretniji....

.

naslov za razmisljanje...

takvo je i vrijeme...vrijeme da se zapitamo sto mislimo, osjecamo, radimo, govorimo, zelimo, trazimo, unistavamo i tome slicno...

vrijeme je za pocetak

nikad nisam bila sigurna je li ono sto se dogada stavrno ono sto zelim...
sada sam uvjerena...i sa 100 postotnom sigurnoscu tvrdim da je splet okolnosti uvijek onakav kakav treba biti, ali i onakav kakvim ga sami poslozimo, podsvjesno, sve u nasim glavama...
neobicni smo mi, ljudi...
nikad ne ocekujemo ono sto dobijemo, a isprva nismo sigurni u ono sto zelimo...

ja znam sto zelim...zelim mir u svijetu
zelim biti ovakva kakva jesam i zelim biti okruzena ljudima kojima sam okruzena...ljudima koji me razumiju i znaju sto zele i znaju sto ja zelim i ljudima za koje ja znam sto zele...
zelim biti sigurna i zelim da ljudi kojima sam okruzena osjecaju tu sigurnost isto kao i ja...
zelim da stavri ostanu ovakve kakve jesu...zelim biti zarobljena u vremenu i prostoru, kao u nekoj trecoj dimenziji....

znam sto zelim i zelim ono sto znam...
znam da necu biti onakva kakvom bi se sama sebi gadila...
znam da je ono sto zelim ono sto se dogada, ono sto ce uvijek postojati i ono sto je svevremensko...

znam da ne zelim puno...ali zelim ono sto mi, kao i svakom drugom, pripada i ono sto, kao i svi, zasluzujem